Danas mi se učinilo dobrim staviti kratki post vezan za odgoj. Nedavno sam pročitala članak sa stranice Opus Deija o tome kakav bi odgoj katolički roditelji trebali pružati svojoj djeci, pa ću ovdje staviti nekoliko izvadaka iz njega, a cijeli možete pročitati na poveznici na dnu posta. Posebno je vezan uz stegu.
Moj kratki komentar: roditelji dobivaju djecu koju im Bog daruje. Ne znaju kakva će biti. Imat će 50% gena od oca i 50% od majke, ali kombinacija je bezbroj! To najbolje znaju roditelji mnogobrojnih obitelji (usput, u obitelji sv. Katarine Sijenske bilo je 25 djece! Provjerite: ovdje ili ovdje).
Dijete koje dođe na svijet ima svoju narav, koju mu je Bog dao. Krštenjem prima posvetnu milost i skida mu se ljaga istočnog grijeha. No, još je tu puno posla :) Naime, roditelji zatim imaju ulogu poticati u djeci dobre sklonosti, a loše ispravljati. Ako oni to ne učine, jasno vam je da će dijete razviti neku devijaciju-ili će biti razmaženo, ili (vrlo) lijeno, ili bezobrazno, ili neodgovorno... Ako ga "dobro odgoje", vjerojatnost je daleko veća da će ga upraviti na pravi put. A kasnije je to čovjeku samome tako teško ispravljati... Koliko puta to vidim kod sebe! Zaista je lakše neke stvari naučiti u djetinjstvu i usvojiti ih kao zdrave navike.
No, evo što kažu u članku:
Kako možemo druge naučiti vrlini suzdržanosti? Sv. Josemaria je to pitanje često postavljao, naglašavajući dvije temeljne misli: hrabrost u vlastitom primjeru i stalno njegovanje tuđe slobode. Rekao je da bi roditelji trebali učiti svoju djecu da „žive umjereno, da vode donekle 'spartanski', tj. kršćanski život. Teško je, ali morate biti hrabri: imati hrabrosti podučavati ih u stezi. Ako tako ne budete činili, nećete ništa postići.“ [ref: Sv. Josemaria, Susret u Barceloni, 28. studenog 1972.]I za kraj: "Kao što je sv. Josemaria inzistirao, život stege je kršćanski život. Umjerenost je ključna vrlina s pomoću koje uvodimo red u kaos koji je istočni grijeh uveo u ljudsku narav."
Preuzeto sa stranice Opus Deija: Umjerenost i vladanje sobom (I).
na blagdan sv. Vlaha, biskupa i mučenika
Evo jedan prilog na onu temu 'ženidba ili brak'. Bila bih komentirala tamo, ali post je već potonuo, pa ne znam koliko bi se vidjelo. Dakle, ne znam da li si upoznata, ali na tu temu je nešto imao reći i Toma Akvinski. Evo ovdje link. Pretpostavljam da ljudi znaju engleski, pa mi se ne da prevodit, možda samo prvu primjedbu i odgovor na nju.
OdgovoriIzbrišiPrimjedba 1. Izgleda kao da je ženidba neprikladno nazvana. Naime, stvar treba biti nazvana prema onome što je višeg ranga. A otac je višeg ranga od majke. Dakle, zajednica oca i majke bi prije trebala biti nazvana po ocu.
Odgovor na Primjedbu 1. Iako je otac višeg ranga od majke, uloga majke je više povezana s djecom nego što je to uloga oca. Ili, mogli bismo reći da je žena stvorena prvenstveno da bude pomoćnica mužu u vezi djece, dok muž nije stvoren u tu svrhu. Dakle, majka je bliže povezana s naravi braka nego što je to otac.
Hehe, nadam se da ovdje ne zalaze svjetovni čitatelji.
Hvala na usputnoj, ali važnoj primjedbi! Mislim, ne mogu reć da se slažem (ili ne) sa sv. Tomom-kako sam naglasila, kao kći Crkve prihvaćam (čitav) katolički nauk. Vjerujem da je to svjetovnim čitateljima teško prihvatiti, ali svatko ima slobodnu volju izabrati :)
OdgovoriIzbrišiI još jednom hvala ta citiranje anđeoskog naučitelja, drago mi je da se čita.
Nespretno sam se izrazila što se tiče sv. Tome-htjela sam reći da što god on kaže, ja se slažem jer je to stav Crkve. Nemam što dalje razmišljati. I mislim da bih trebala slijedit Vaš primjer i češće čitati "Šumu", kako je popularno zovu.
OdgovoriIzbriši