Odgajati (male) svece

Danas mi se učinilo dobrim staviti kratki post vezan za odgoj. Nedavno sam pročitala članak sa stranice Opus Deija o tome kakav bi odgoj katolički roditelji trebali pružati svojoj djeci, pa ću ovdje staviti nekoliko izvadaka iz njega, a cijeli možete pročitati na poveznici na dnu posta. Posebno je vezan uz stegu.

Moj kratki komentar: roditelji dobivaju djecu koju im Bog daruje. Ne znaju kakva će biti. Imat će 50% gena od oca i 50% od majke, ali kombinacija je bezbroj! To najbolje znaju roditelji mnogobrojnih obitelji (usput, u obitelji sv. Katarine Sijenske bilo je 25 djece! Provjerite: ovdje ili ovdje).

Dijete koje dođe na svijet ima svoju narav, koju mu je Bog dao. Krštenjem prima posvetnu milost i skida mu se ljaga istočnog grijeha. No, još je tu puno posla :) Naime, roditelji zatim imaju ulogu poticati u djeci dobre sklonosti, a loše ispravljati. Ako oni to ne učine, jasno vam je da će dijete razviti neku devijaciju-ili će biti razmaženo, ili (vrlo) lijeno, ili bezobrazno, ili neodgovorno... Ako ga "dobro odgoje", vjerojatnost je daleko veća da će ga upraviti na pravi put. A kasnije je to čovjeku samome tako teško ispravljati... Koliko puta to vidim kod sebe! Zaista je lakše neke stvari naučiti u djetinjstvu i usvojiti ih kao zdrave navike.

No, evo što kažu u članku:

Kako možemo druge naučiti vrlini suzdržanosti? Sv. Josemaria je to pitanje često postavljao, naglašavajući dvije temeljne misli: hrabrost u vlastitom primjeru i stalno njegovanje tuđe slobode. Rekao je da bi roditelji trebali učiti svoju djecu da „žive umjereno, da vode donekle 'spartanski', tj. kršćanski život. Teško je, ali morate biti hrabri: imati hrabrosti podučavati ih u stezi. Ako tako ne budete činili, nećete ništa postići.“ [ref: Sv. Josemaria, Susret u Barceloni, 28. studenog 1972.]

[Umjerenost] pomaže osobi vladati nad sobom, te stavlja na pravo mjesto osjećaje, strasti, želje i najintimnije osobne težnje. Ukratko, osigurava uravnoteženo korištenje materijalnih dobara i pomaže težiti za višim dobrom. Upravo zbog toga, Sv. Toma Akvinski postavlja krjepost umjerenosti kao korijen i bazu emocionalnog i duhovnog života.

I za kraj: "Kao što je sv. Josemaria inzistirao, život stege je kršćanski život. Umjerenost je ključna vrlina s pomoću koje uvodimo red u kaos koji je istočni grijeh uveo u ljudsku narav."

Preuzeto sa stranice Opus Deija: Umjerenost i vladanje sobom (I).
na blagdan sv. Vlaha, biskupa i mučenika