Još prije svega nekoliko mjeseci činilo mi se čudnim i zastarjelim kada bi neki svećenici o braku govorili kao o "ženidbi". Pa i smiješnim-jer samo se muž ženi, dok se žena udaje. No, kako čovjek uči dok je živ, i ja sam uvidjela da sam bila u krivu.
Evo što u Katekizmu sv. Pija X. stoji u komentaru 830. pitanja (jer je pisan u obliku pitanja i odgovora, kao i Kompendij Katekizma):
"Napominjemo, da mi za valjanu ženidbu upotrebljavamo riječ: ženidba, kojom se označuje sakramenat ženidbe, a ne riječ: brak, koju u novije doba često upotrebljavaju svjetovni pravnici, a koja nije po duhu hrvatskog jezika niti u sebi sadrži posvećenog, sakramentalnog značenja kršćanske ženidbe." (Dr. o. Ante Crnica: Priručnik kanonskog prava Katoličke crkve, Zagreb 1945. str. 194; ovu napomenu uvrstio je teološki lektor.)
Dakle, sporedna je činjenica da hrvatska riječ "ženidba" upućuje na ženu. Važna je priroda te riječi koja u sebi sadrži ideju sjedinjenja, dvoje koje postaje jedno. Istina je da je ta riječ snažnija, zvučnija i slikovitija od riječi "brak", za koju sada (zahvaljujući objašnjenju iz Katekizma) uviđam da je sterilnija i, očito, svjetovna, rekla bih građanska.
A o potrebi da uvijek učimo o svojoj vjeri, jedan citat dragog sveca:
37 Kada neka osoba jako ljubi, ona priželjkuje znati sve što se odnosi na ljubljenu osobu. - Razmisli: žeđaš li za spoznajom Krista? Jer... to je mjera tvoje ljubavi.
