Obitelj u Božjem naumu

Dragi čitatelji,

uz kratku ispriku za dugo izbivanje i neaktivnost (do kojih je došlo zbog više razloga), odmah nastavljam s postovima na blogu. Ovih se dana dosta govorilo o obitelji, prije svega zbog inicijative "U ime obitelji" kojom su se skupljali potpisi za referendum za koji svi, vjerujem, znate. I sama sam dala podršku i potpisala jer smatram da je važno da se definicija obitelji kao zajednice muškarca i žene nađe u Ustavu, jer će tako, vjerujem, biti lakše zaštititi je od mogućih povreda kojima svjedočimo u nekim zemljama. 

Ne bih duljila u ovome prvom povratničkom tekstu, nego ću vam kao uvod samo reći sljedeće: budući da je ovaj blog posvećen ponajprije "ženskim" temama, koje se možda ne obrađuju toliko na domaćoj blogerskoj sceni, htjela sam povezati obitelj s blagdanom Presvetog Srca, koji slavimo u petak, i s općim ciljem bloga, donošenjem inače nedostupnih tekstova iz Crkvenoga nauka. I eto rezultata: govor Pija XII. o obitelji i Isusovu Srcu, koji će dobiti nastavak u sljedećem postu. Uskoro :-) 

Bog, koji je stvorio čovjeka iz ljubavi i da bi od njega bio ljubljen, nije zahvatio samo njegov razum i volju, već je sâm, kako bi dotaknuo srca, uzeo srce od mesa. A budući da upravo u potpunom uzajamnom predanju ljubav dvaju srdaca nalazi najdublji izričaj, Isus je čovjeku predložio razmjenu srdaca. Svoje je dao na Kalvariji i svakoga ga dana tisuće puta daje na oltaru, a zauzvrat traži srce čovjeka: „Daj mi, sine moj, srce svoje“ (Izr 23, 26). Taj se univerzalni poziv odnosi posebice na obitelj jer njoj božansko Srce obećava posebne milosti.

Obitelj u Božjem naumu

Kao Stvoriteljevo remek-djelo, čovjek je načinjen na Božju sliku (Post 1, 26 – 27). U obitelji ta slika na poseban način postaje, takoreći, slična božanskom uzoru. Kao što bitno jedinstvo božanske prirode postoji u tri različite, istovjetne i suvječne osobe, tako se moralno jedinstvo ljudske obitelji ostvaruje u trojstvu oca, majke i djece. Ženidbena vjernost i neraskidivost kršćanskoga braka čine načelo jedinstva koje se čovjekovim svjetovnim očima može činiti nepriličnim, ali koje je u skladu s njegovom duhovnom prirodom. Osim toga, naredba dana prvom ljudskom paru: „Plodite se i množite“ (Post 1, 22) plodnost čini zakonom. On obitelji osigurava trajnost tijekom stoljeća i kao da u nju stavlja odraz vječnosti.

iz Govora mladim supružnicima pape Pija XII. od 19. lipnja 1940. (izvor: Scribd)

na dan sv. Norberta

Strah od ispita?

Nedavno, dok sam čitala misna čitanja na dan Šezdesetnice iz jednog starog molitvenika, kratki komentar uz evađelje me podsjetio na razdoblje studiranja. Sjetila sam se odmah zadnje godine, koja je bila napornija od ostalih, i usmenih ispita koji su bili stvarno stresni. Sjećam se da sam se i u to vrijeme, dok sam s kolegama sjedila pred vratima i čekala svoj red na komisiju, pitala je li u  redu toliko se bojati. To su bili jedni od onih ispita za koje se ne možeš u potpunosti pripremiti i dio je stvarno lutrija. Ali, govorila sam si, ja sam vjernica, čega se imam bojati? Naravno, u nekoj maloj mjeri strah može biti prisutan jer-ipak sam čovjek, nije lako ući pred komisiju i biti ispitivan. Ali nema smisla bojati se toliko da se treseš. Božje si dijete, On ti je Otac, pa ako si se i pripremala i sada padneš, neka bude Njegova volja. Možda je to za poniznost...

Uglavnom, evo što kaže komentar iz molitvenika o tekstu o sijaču koji je izašao sijati (Lk 8): 
"Ako želimo da Božja riječ donese u nama prave plodove, trebamo je vrlo pažljivo slušati, meditirati i primijeniti u svome životu. Osim toga, trebamo napustiti svaki neuredan osjećaj i osloboditi se od pretjeranih briga za svjetovne stvari, jer one su zapreka rastu Božje riječi u nama. ..."

Jasno vam je :) Studij jest jedna od tih "svjetovnih stvari" i zato nije najvažniji, iako je (jako) važan. Sv. Josemaria uvijek je ponavljao koliko, pogotovo u slučaju onih kojima je Bog dao očite darove za učenje i studiranje. Jer njima je dan talent da na području znanosti i svoje profesije brane istine vjere (koliko to mogu). 

Poanta ovog posta jest: studij i ostale zemaljske stvari bitne su, ali ne bitnije od onozemaljskih. Zato se treba boriti protiv straha vezanog za ove prve. Općenito se treba boriti protiv straha! 

Za kraj, misao sv. Josemarie:

341 Dobro je da nastojiš oko studija samo ako na isti način nastojiš steći nutarnji život. (Put)

na dan sv. Klaudija i Onezima

Odgajati (male) svece

Danas mi se učinilo dobrim staviti kratki post vezan za odgoj. Nedavno sam pročitala članak sa stranice Opus Deija o tome kakav bi odgoj katolički roditelji trebali pružati svojoj djeci, pa ću ovdje staviti nekoliko izvadaka iz njega, a cijeli možete pročitati na poveznici na dnu posta. Posebno je vezan uz stegu.

Moj kratki komentar: roditelji dobivaju djecu koju im Bog daruje. Ne znaju kakva će biti. Imat će 50% gena od oca i 50% od majke, ali kombinacija je bezbroj! To najbolje znaju roditelji mnogobrojnih obitelji (usput, u obitelji sv. Katarine Sijenske bilo je 25 djece! Provjerite: ovdje ili ovdje).

Dijete koje dođe na svijet ima svoju narav, koju mu je Bog dao. Krštenjem prima posvetnu milost i skida mu se ljaga istočnog grijeha. No, još je tu puno posla :) Naime, roditelji zatim imaju ulogu poticati u djeci dobre sklonosti, a loše ispravljati. Ako oni to ne učine, jasno vam je da će dijete razviti neku devijaciju-ili će biti razmaženo, ili (vrlo) lijeno, ili bezobrazno, ili neodgovorno... Ako ga "dobro odgoje", vjerojatnost je daleko veća da će ga upraviti na pravi put. A kasnije je to čovjeku samome tako teško ispravljati... Koliko puta to vidim kod sebe! Zaista je lakše neke stvari naučiti u djetinjstvu i usvojiti ih kao zdrave navike.

No, evo što kažu u članku:

Kako možemo druge naučiti vrlini suzdržanosti? Sv. Josemaria je to pitanje često postavljao, naglašavajući dvije temeljne misli: hrabrost u vlastitom primjeru i stalno njegovanje tuđe slobode. Rekao je da bi roditelji trebali učiti svoju djecu da „žive umjereno, da vode donekle 'spartanski', tj. kršćanski život. Teško je, ali morate biti hrabri: imati hrabrosti podučavati ih u stezi. Ako tako ne budete činili, nećete ništa postići.“ [ref: Sv. Josemaria, Susret u Barceloni, 28. studenog 1972.]

[Umjerenost] pomaže osobi vladati nad sobom, te stavlja na pravo mjesto osjećaje, strasti, želje i najintimnije osobne težnje. Ukratko, osigurava uravnoteženo korištenje materijalnih dobara i pomaže težiti za višim dobrom. Upravo zbog toga, Sv. Toma Akvinski postavlja krjepost umjerenosti kao korijen i bazu emocionalnog i duhovnog života.

I za kraj: "Kao što je sv. Josemaria inzistirao, život stege je kršćanski život. Umjerenost je ključna vrlina s pomoću koje uvodimo red u kaos koji je istočni grijeh uveo u ljudsku narav."

Preuzeto sa stranice Opus Deija: Umjerenost i vladanje sobom (I).
na blagdan sv. Vlaha, biskupa i mučenika

Marija, uzor obiteljskih vrijednosti

"Ženidbeni  je život božanska ustanova  ukorijenjena u ljudskoj naravi".

papa Pio XII., 29. travnja 1942.

Marija, uzor obiteljskih vrijednosti

Draga djeco, u vašim srcima ne smije popustjeti toliko spasonosna i slatka pobožnost 
prema Majci Božjoj, jer se ustrajanjem u njoj ponajprije možete nadati

 dragocjenim plodovima blagoslova i milosti. Ustrajte, stoga, u toj pobožnosti 

podjednako u javnom i privatnom životu, u crkvama kao i u obitelji.

Neka k Mariji ide dnevni doprinos vašega štovanja i vaših molitava, kao iskaz štovanja 

vašega djetinjeg povjerenja i vaše nježne ljubavi prema Majci dobrote i milosrđa. 

Ali ne zaboravite, kršćanski supružnici, da marijanska pobožnost ne može biti istinska i 

učinkovita  ako se ne oživljava nasljedovanjem kreposti One koju častite.

Isusova je Majka doista savršen primjer obiteljskih kreposti koje moraju resiti  stalež braka. 

U Mariji nalazite najčišću, najsvetiju i najvjerniju ljubav, posve sačinjenu od žrtava i

tankoćutne pažnje prema njezinom prečistom zaručniku.

U Njoj nalazite posvemašnje i trajno predanje brizi za obitelj i dom, savršenu vjeru i ljubav 

prema njezinom božanskom Sinu;  poniznost koja se ogleda u njezinoj podložnosti Josipu;

 nepromjenjivo i mirno  strpljenje usred protivština siromaštva i rada; potpunu pomirenost 

s često teškim i mučnim planovima Providnosti i blagu ljubaznost prema svima koji navraćaju

 u svetu nazaretsku kućicu. Pogledajte, draga djeco, kolika mora biti vaša marijanska pobožnost

 ako želite da vam uvijek bude živi izvor duhovnih i vremenitih milosti i istinske sreće.

obraćanje pape Pija XII. mladim supružnicima i ostalim hodočasnicima, 31. svibnja 1939.

Ženidba ili brak?

Još prije svega nekoliko mjeseci činilo mi se čudnim i zastarjelim kada bi neki svećenici o braku govorili kao o "ženidbi". Pa i smiješnim-jer samo se muž ženi, dok se žena udaje. No, kako čovjek uči dok je živ, i ja sam uvidjela da sam bila u krivu. 

Evo što u Katekizmu sv. Pija X. stoji u komentaru 830. pitanja (jer je pisan u obliku pitanja i odgovora, kao i Kompendij Katekizma):
"Napominjemo, da mi za valjanu ženidbu upotrebljavamo riječ: ženidba, kojom se označuje sakramenat ženidbe, a ne riječ: brak, koju u novije doba često upotrebljavaju svjetovni pravnici, a koja nije po duhu hrvatskog jezika niti u sebi sadrži posvećenog, sakramentalnog značenja kršćanske ženidbe." (Dr. o. Ante Crnica: Priručnik kanonskog prava Katoličke crkve, Zagreb 1945. str. 194; ovu napomenu uvrstio je teološki lektor.)

Dakle, sporedna je činjenica da hrvatska riječ "ženidba" upućuje na ženu. Važna je priroda te riječi koja u sebi sadrži ideju sjedinjenja, dvoje koje postaje jedno. Istina je da je ta riječ snažnija, zvučnija i slikovitija od riječi "brak", za koju sada (zahvaljujući objašnjenju iz Katekizma) uviđam da je sterilnija i, očito, svjetovna, rekla bih građanska.

Ova je epizoda, zapravo, dobar opis onoga što bi cijeli naš život trebao biti: rast u svetosti, rast u razumijevanju, u svakom slučaju-rast. Nadogradnja. Jer, suprotno nekom općenitom mišljenju da su ljudi koji mijenjaju stavove labilni i nedosljedni, to je upravo ono što se od vjernika traži. Za čitava njihovog života! Lifelong chaning. Otvarajući se milosti Božjoj (a znamo kako se to čini), puštamo Ga da sve više oblikuje naše sposobnosti, naše biće-pa tako i razumijevanje. Tom otvorenošću u poniznosti prihvaćamo činjenicu da nismo dovršeni, već da uvijek trebamo Njega.

A o potrebi da uvijek učimo o svojoj vjeri, jedan citat dragog sveca:

37 Kada neka osoba jako ljubi, ona priželjkuje znati sve što se odnosi na ljubljenu osobu. - Razmisli: žeđaš li za spoznajom Krista? Jer... to je mjera tvoje ljubavi. 

sv. Josemaria Escriva, Kovačnica

Temelji

Pa, znate da se svaka kuća gradi od temelja, stoga sam i ja odlučila u počecima svoga bloga izložiti osnove na kojima će se temeljiti svi budući postovi. Jedan od temelja je svakako Katekizam Katoličke Crkve, zato se u desnoj traci nalazi Katekizam sv. Pija X. u hrvatskom prijevodu. Upravo vam iz njega donosim izvatke o ženidbi koje čine temelj katoličkog nauka o ovom sakramentu.

IX. poglavlje

O sakramentu ženidbe 
§ 1. Narav sakramenta ženidbe.

■ 830. P. Što je to sakrament ženidbe? 
O. Ženidba je sakrament, ustanovljen od našeg Gospodina Isusa Krista, koji ustanovljuje sveto i nerazrješivo sjedinjenje između muškarca i žene, daje im milost da se uzajamno i sveto ljube i da odgajaju svoju djecu u kršćanskoj vjeri.

■ 831. P. Tko je ustanovio ženidbu?
O. Ženidbu je ustanovio sam Bog u zemaljskom raju, a Isus Krist ju je u Novom zavjetu podignuo na dostojanstvo sakramenta.

■ 832. P. Ima li sakrament ženidbe neko posebno značenje?
O. Sakrament ženidbe znači neraskidivo jedinstvo Isusa Krista s Crkvom, njegovom zaručnicom i našom ljubljenom majkom.

■ 833. P. Zašto se kaže da je bračna veza neraskidiva?
O. Kaže se da je ženidbena veza neraskidiva, ili da ženidba prestaje jedino smrću jednog od ženidbenih drugova, jer je to tako odredio Bog na samom početku, a to je svečano proglasio i Isus Krist naš Gospodin.

■ 835. P. Može li medu kršćanima, dakle, postojati prava ženidba ako nije sakrament?
O. Jedina moguća ženidba među kršćanima je sakrament.

■ 836. P. Kakav je učinak sakramenta ženidbe? 
O. Sakrament ženidbe daje: 1. povećanje posvećujuće milosti, 2. udjeljuje posebnu milost da supruzi vjerno ispunjavaju sve ženidbene dužnosti.

■ 840. P. Koju namjeru mora imati onaj koji sklapa ženidbu?
O. Onaj, koji sklapa ženidbu, mora imati namjeru: 1. vršiti volju Božju, koji ga poziva u taj stalež, 2. provoditi svoj život zbog spasa svoje duše, 3. odgajati djecu u kršćanskoj vjeri, ako mu ih Bog dade.

Ovo je samo kratki post koji upućuje na jedino ispravno tumačenje kršćanske ženidbe-u svjetlu svete predaje i Crkvenog nauka. Završit ću mišlju našeg blaženika I. Merza, koji je rekao da je zadaća supružnika "odgajati duše za nebo". Koje li odgovornosti!

na dan sv. Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika

Za početak...

Počinjem s jednim skromnim postom pa ću uskoro nastaviti, ako Bog da. Za prvi istup izabrala sam citat meni vrlo dragog, usudila bih se reći svetog, američkog biskupa Fultona Sheena koji je mnogo i odlično pisao o raznim temama. A evo kako glasi:

"Karakteristika muškarca je inicijativa, a karakteristika žene suradnja. Muškarac govori o slobodi, a žena o suosjećanju, ljubavi, žrtvi. Muškarac surađuje s prirodom, a žena surađuje s Bogom. Muškarac je pozvan da obrađuje zemlju, da 'vlada zemljom', a žena da bude nositeljica života koji proizlazi od Boga."

Fulton J. Sheen, Prva ljubav svijeta: Marija, Majka Božja

Ne mislim da muškarci ne surađuju s Bogom, ali činjenica jest da nas je Bog stvorio drugačijima. "Muško i žensko stvori ih". I te se razlike ne mogu i ne smiju umjetno poravnavati i proglašavati nepostojećima. Žensko i muško nije isto, svatko ima svoju jedinstvenu ulogu, ali se zato-u tajni Božjeg nauma-savršeno nadopunjuju. I ne samo u braku, već i u posvećenom životu. Jer brak je samo slika onoga Braka koji je opisan u knjizi Otkrivenja: između Krista i Njegove zaručnice, Crkve. Zato celibat savršeno nadopunjuje brak kao jedan mogući stalež, ali je i uzvišeniji stalež od braka jer osobe koje žive u celibatu već na zemlji žive ono čemu se nadaju i ono što čeka sve koji uđu u Kraljevstvo nebesko-vječna sjedinjenost s Bogom, zaručnikom naših duša.

Ovo vam je već nagovještaj razmišljanja o kojima ću na blogu govoriti :-)

Spomenutu knjigu biskupa Sheena možete naći i u hrvatskom prijevodu, kao i još neke od istog autora. Nadam se da će ih biti još!

na dan sv. Ivana Bosca